Kad je 2020. najveći svjetski proizvođač čipova, tajvanski TSMC, objavio plan o gradnji tvornice čipova u SAD-u, konkretno u saveznoj državi Arizoni, planirao je investirati 12 milijardi dolara. Bilo je to doba početka trgovinsko-tehnološkog rata između SAD-a i Kine, stoga je logično zaključiti da se radi uglavnom o odluci donesenoj pod političkim pritiscima.
Plan je tada bio da će tvornica u Arizoni zaposliti 1600 američkih radnika, ali i neizravno kreirati na tisuće dodatnih radnih mjesta. U to doba su mnogi proizvođači počeli raditi na tada novoj 5-nanometarskoj tehnologiji za proizvodnju čipova za pametne telefone i srodne uređaje. Izgradnja tvornice je započela 2021. godine, s planom završetka 2024.
Povezano: Zašto je premještanje proizvodnje napredne elektronike iz Kine na Zapad praktički neizvedivo?
Glavni kupci čipova proizvedenih u arizonskoj pustinji trebali su biti američke kompanije, kako bi tamošnja industrija smanjila ovisnost o samom Tajvanu, ali i općenito azisjkoj regiji. Najveća mušterija je svakako trebao biti Apple, a pored njega još NVIDIA. AMD i Tesla.
Međutim, tijek događaja je pokazao da ne ide sve po planu. Troškovi s početnih 12 milijardi dolara narasli su na 40, dakle više su se nego utrostručili, a TSMC i dalje muku muči s poticajima koje je američka administracija u više navrata obećavala, ali očito nikad nije dala koliko bi trebala, odnosno koliko bi TSMC želio. Dodatni problem je nepostojanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između dviju zemalja, budući da ni sam SAD ne priznaje Tajvan kao neovisnu državu, pa zbog toga takav ugovor niti ne može postojati.
Izgradnja tvornice je u međuvremenu naišla na nove probleme. Analitičari su izračunali da će čipovi, kad jednom izađu iz arizonskih pogona, biti skuplji od onih proizvedenih na Tajvanu, a uskoro se pokazalo da u SAD-u niti nema dovoljno stručnog kadra koji bi dovršio tvornicu, zbog čega je TSMC morao dovesti 500 stručnjaka iz Tajvana. Odmah je uslijedila pobuna američkih sindikata, što je dodatno usporilo cijeli proces, s obzirom na lobiranja o zabrani zapošljavanja stranih radnika.
Ubrzo je postalo jasno da tvornica neće biti gotova na vrijeme, te je plan završetka prolongiran na 2025. godinu. Da bi stvari postale još gore, najnovija otkrića analitičara i stručnjaka upoznatih s materijom govore da će svi čipovi proizvedeni u Arizoni morati putovati na dodatnu doradu na Tajvan, odnosno tamo proći konačni proces finiširanja kako bi mogli biti ugrađeni u konkretne uređaje.
Štoviše, kad tvornica bude gotova, proizvodit će 5nm i 7nm čipove, a u to doba Samsung, Intel, pa i sam TSMC u tajvanskim tvornicama planira početak proizvodnje 2-nanometarskih. To znači da Apple tada neće kupiti apsolutno nijedan čip iz spomenute tvornice, a upitno je hoće li i bilo koja druga tehnološka kompanija. 5-nanometarski čipovi će 2025. godine možda još uvijek koristiti proizvođači električnih automobila i manje naprednih računala, no potencijal tog tržišta je upitan s obzirom na veličinu investicije.
Dakle, tvornica u Arizoni će postati zapravo potpuno beskorisna, odnosno spomenik jednoj politici koja se suprotstavila zakonima tržišta. 9to5Mac čak ide toliko daleko da ovaj projekt već sada naziva „useless paperweight“. U slobodnom pjesničkom prijevodu, najprikladniji izraz za ovo bi bio „Tvornica glinice u Obrovcu“. Za manje upućene, spomenuta umotvorina partijskih mozgova bivše Jugoslavije je 70-ih bila izgrađena političkim dekretom, bez bilo kakve ekonomske računice, te je postala simbolom gluposti. Iz nekog razloga, teško je ne uočiti sličnost s TSMC-ovim Obrovcem u Arizoni.
