OnePlus je prošle godine svojim OnePlus One modelom podigao veliku prašinu. Nazivajući svoj jedini model “flagship killerom”, ovaj je kineski proizvođač jasno dao do znanja da namjerava napasti najjače igrače na tržištu i to na onom dijelu gdje su najslabiji, a to je cijena. OnePlus One je tako bio donio najbolji dostupan hardver po cijeni koja je bila čak i dvostruko niža od konkurentskih modela sličnih karakteristika, a sličnu priču imamo i ove godine.
Istina, OnePlus je dosta uložio u marketing i sve skupa je bilo dobro popraćeno od strane medija. Na kraju se pokazalo da je OnePlus One vrlo dobra investicija za one kojima trebaju performanse, a ne žele plaćati skoro dvostruko višu cijenu za uređaje istih ili sličnih karakteristika.
Ove godine stiže njegov nasljednik, s logičnim novim imenom - OnePlus 2. Kao što se i očekivalo, cijena je ove godine nešto viša, ali je zato tu i pregršt novosti. Sve detalje o uređaju, opravdava li nadimak flagship killer i kako nas se dojmio, pročitajte u nastavku teksta, a na kraju bacite i oko na video pregled.
GLAVNE KARAKTERISTIKE
Dimenzije
151.8 x 74.9 x 9.9 mm
Masa
175 grama
Zaslon
5,5″ IPS LCD 1920 x 1080, 400 ppi
SoC
Qualcomm Snapdragon 810
CPU
Osmerojezgreni na taktu 1,8 GHz
RAM
3/4 GB
Interna memorija
16/64 GB
Micro SD
Ne
Povezivanje
WiFi, WiFi Direct, WiFi Hotspot, A-GPS, Bluetooth
3G
HSPA+
4G
LTE Cat 4
OS
Android 5.1 Lollipop
Kamera
13 MP/4K
Prednja kamera
5 MP/1080p
Baterija
3300 mAh
PREDNOSTI
NEDOSTACI
Metalno kućište s izmjenjivom pozadinom
Nema podršku za memorijsku karticu
Hardver i performanse
Nedovoljno responzivna home tipka
Dual SIM
Loše izvedeno sučelje kamere
USB-C
Upitna funkcionalnost USB OTG protokola
Čisto i fluidno sučelje
Prodajni paket ne sadrži slušalice
Fizička tipka za upravljanje dojavama
Nema NFC
Cijena
Dizajn, kućište i rukovanje
Za OnePlus 2 se može reći da je dizajniran klasično i u osnovi se ne razlikuje puno od svog prethodnika. Dimenzije su malčice izmijenjene, pa je tako dvojka za jedan milimetar kraća, milimetar uža, ali i za milimetar deblja od jedinice. Ovo potonje se itekako primijeti, posebice ako ste do sada koristili nekakav tanji uređaj. Debljina od 9,8 mm u današnje vrijeme nije mala, ali to zahvaljujući zaobljenom obliku kućišta, zbog čega je na rubovima ipak nešto tanji, ne dolazi do izražaja, barem ne vizualno, ali ćete debljinu najviše osjetiti prilikom tipkanja, kad ga držite dvjema rukama.
columns="4"
Isto tako je i masa uređaja povećana i sada iznosi 175 grama, što otprilike odgovara Noteu 4. Naravno, masa kod ovakvih uređaja ne predstavlja problem, jer oni koji ih kupuju u startu znaju da kod ovih dimenzija baš i nema kompromisa.
S druge strane, odnos zaslona i cjeline kućišta je povoljan, što rezultira prihvatljivom količinom “mesa”, iako rubovi sa strane (bezeli) nisu naročito tanki i otprilike odgovaraju onima na Note u 4. Ono što ga u ovom dijelu čini atraktivnijim od Samsungovog phableta je skoro crna boja zaslona dok je isključen, tako da se razlika u odnosu na ostatak kućišta skoro niti ne primijeti.
Metalno kućište daje izvrstan osjećaj kad uređaj držite u ruci, a ono što meni osobno ne odgovara je tzv. sandstone pozadina. Mnogima će se ovo sasvim sigurno svidjeti jer u velikoj mjeri sprječava klizanje, no nama ostalima će trebati i više od tjedan dana za privikavanje. Srećom, pozadina je izmjenjiva i ukoliko spadate u ovu potonju skupinu, možete naručiti drukčije stražnje poklopce izrađene od pravog drveta, bambusa ili kevlara.
Ispod zaslona se nalazi Home tipka koja ujedno služi i kao čitač otisaka prstiju, a oko nje dvije kapacitive tipke. Ovakav način upravljanja funkcionira vrlo dobro, no primijetit ćete da home tipka nije responzivna u mjeri u kojoj biste očekivali. Nekad ju je potrebno i po dva, tri puta dodirnuti kako biste pogodili “epicentar”. Jasno, vremenom ćete se priviknuti, a alternativa je uključivanje softverskih tipki u postavkama i tada možete zaboraviti na kapacitivne i home tipku koja će u tom slučaju poslužiti samo kao čitač otisaka prstiju. Jedina mana ove opcije je smanjivanje površine zaslona.
Što se ovog čitača tiče, za sada ga se može koristiti samo za otključavanje zaslona, dok će ostale mogućnosti iz sigurnosnih razloga stići tek nakon nadogradnje na Android 6.0.
S lijeve strane nalazimo posebnu fizičku tipku za određivanje načina na koji će uređaj dojavljivati obavijesti, slično kao na iPhoneu. Ipak od njega se razlikuje po tome što sadrži tri pozicije. Prva je normalno, dakle dolaze sve obavijesti i pozivi. Druga je prioritetni način, dakle stizat će obavijesti i pozivi samo onih aplikacija i od onih osoba koje se prethodno definirali u postavkama prioritetnog načina. Treća pozicija je potpuno utišavanje uređaja. Još jedna prednost u odnosu na iPhone je ta što kada OnePlus 2 na ovaj način stavite u bešumni ili prioritetni način, na zaslonu postoji obavijest o tome, što na iPhoneu nije slučaj.
Ovdje dodajmo da prodajno pakiranje sadrži USB kabel/punjač i adapter, ali ne i slušalice.
Zaslon
OnePlus 2 dolazi s 5,5-inčnim IPS zaslonom rezolucije 1080p. Dakle, nije se pretjerivalo s gustoćom točaka, koja ovdje iznosi razumnih i više nego dovoljnih 400 ppi. Kutovi vidljivosti su na razini koju smo i očekivali od top modela, a vidljivost na danjem svjetlu više nego dobra.
Iako je ukupan dojam izvrstan, zaslon nije izravno usporediv s onim na iPhoneu 6, ni sa najnovijim Samsungovim AMOLED-ima, koji inače slove za najbolje na tržištu.
Recimo i to da za zaštitu od grebanja zaslon koristi najnoviji Gorilla Glass 4 zaštitni sloj, ali je OnePlus iz nekog razloga na njega nalijepio i zaštitnu foliju. Zanimljivo je da je folija toliko dobro skrojena i zalijepljena da to nisam ni primijetio, već tek nakon što su se na njoj počele pojavljivati ogrebotine.
Hardver i performanse
Hardverske specifikacije su ono zbog čega će ovaj uređaj i zaintrigirati veliku većinu kupaca. Na njega ciljaju upravo oni koji žele imati ono najbolje ili barem približno najbolje. Tako OnePlus 2 dolazi sa Snapdragonom 810, kao ultimativnim Qualcommovim procesorom zaduženim za top klasu. E sad, ovo je ime donekle kompromitirano najprije glasinama, a kasnije i činjenicama da se 810-ka pregrijava. U to smo se najprije uvjerili u LG-u Flex 2, a kasnije u HTC-u One M9 i LeTv-u Le One Pro X800, no posebnih problema s performansama koje bi eventualno obeshrabrile kupce, ovdje baš i nema.
size="medium"
OnePlus je ovome doskočio na način da je “underclockao”, dakle smanjio takt rada procesora na 1,8 GHz i tako smanjio mogućnost pregrijavanja. Iako se uređaj sam po sebi ugrije, posebno prilikom igranja zahtjevnijih igara, ali i punjenja baterije, ne mogu reći da sam uočio vidljiv pad performansi. Isto tako, kad se uređaj jednom zagrije, teže će se ohladiti ako se nalazite na plaži, nego u nekoj klimatiziranoj prostoriji, što znači da rezultati mogu varirati od situacije do situacije. Dakle, ovaj uređaj nema problema s pregrijavanjem, a ako netko u nekom trenutku osjeti pad performansi nakon što je pretjerao s igranjem, to će u svakom slučaju biti manje nego kod ovih što kucaju na 2 GHz.
4 GB RAM-a su mokri san svakog geeka, ali će, naravno, dobro doći i svakom onom tko radi s više aplikacija odjednom, pa makar to bile i igre. Znači, ovdje jednostavno možete pretjerivati i bahatiti se otvorenim aplikacijama i tabovima u internet pregledniku, a da sustav niti malo ne zaštuca.
Vanjski zvučnik koji se nalazi na dnu kućišta daje solidan zvuk, ali se ponekad može čuti i treštanje. Puno bolji osjećaj je kad glazbu slušate preko slušalica, koje ovdje nisu uključene u prodajni paket.
Što se tiče prijema signala i telefonije, OnePlus 2 zadovoljava sve standarde, ali glasnoća u slušalici je mogla biti i jača. Istina, nije ništa slabija nego npr. na iPhoneu 6, ali nije ni izravno usporediva sa Samsungovim uređajima (Note 4, S6, S5, Note 3…), koji u ovom segmentu definitivno dominiraju. Većini ovo neće predstavljati problem, ali ako često boravite u bučnom ambijentu, a koristili ste neki od novijih Samsungovih modela, OnePlus 2 bi vas ovdje mogao blago razočarati.
Povezivanje
OnePlus 2 nudi prilično širok spektar povezivanja. Imamo uobičajene stavke poput WiFi-a, koji sadrži Direct i Hotspot, kao i A-GPS, Bluetooth, 2G, 3G i 4G mreže, s napomenom da potonja dolazi u Cat. 4 varijanti, dakle s brzinama 150/50 Mbps. Ono što nedostaje je NFC.
Jedna od najvećih novosti je USB-C port za povezivanje s računalom i punjenje. Kao što vam je vjerojatno već poznato radi se o novom obliku porta koji je jednak s obje strane, tako da nema straha od krivog okretanja i eventualnog oštećivanja. Ovaj je kabel na i drugom kraju sadrži USB reverzibilni utikač, tj. koji je s obje strane isti, tako da ni tu ne trebate paziti kako ga okrećete, jer će u svakom slučaju normalno ući u USB host npr. na računalu.
Što se USB on-the-go protokola tiče, službeno je podržan, ali mi ga nismo uspjeli upogoniti. Naime, spojili smo memorijski stick preko malog USB -> USB-C adaptera, ali bez rezultata. Ovdje napominjem da je isti memorijski stick putem istog adaptera normalno radio na LeTv Le One Pro uređaju, koji također koristi USB-C, dok kod OnePlus 2 ne reagira.
Iako USB-C sam po sebi nudi određene prednosti, računajte na to da ćete sa sobom uvijek morati nositi svoj punjač ili eventualno spomenuti adapter, budući da je rasprostranjenost ovog standarda još uvijek ograničena.
Softver i sučelje
OnePlus One je prošle godine stigao s CyanogenMod verzijom Androida, no kod dvojke je on potpuno odbačen. OnePlus je na ovom modelu predstavio vlastiti OxygenOS, koji se zapravo vrlo malo razlikuje od Googleovog AOSP Androida kojeg viđamo na Nexusima.
Ono što OxygenOS razlikuje od ostalih Androida su određeni softverski trikovi i podrška za spomenuti USB-C, koji će na ostalim Androidima stići tek s verzijom 6.0, tj. Marshmallow. Druga stavka su geste, od kojih treba izdvojiti dvostruki dodir za buđenje zaslona, ali i zaključavanje. Potom imamo mogućnost iscrtavanja slova po zaključanom zaslonu, što će otvarati određene aplikacije.
columns="4" size="medium"
Treća bitna stavka koja OxygenOS razlikuje od AOSP Androida je tzv. Shelf zaslon, koji je uvijek krajnji lijevi. Na njemu možete vidjeti vremenske uvjete, najčešće korištene aplikacije i često korištene kontakte. Moguće je dodavati i pojedine widgete, a ukoliko vam se općenito ne sviđa, uvijek ga možete isključiti.
Sustav nudi i mogućnost zamjene funkcija kapacitivnih tipki, dakle možete odlučiti koja će vam otvarati multitasking izbornik i koja će vas vraćati na prethodnu radnju. Isto tako im je moguće pridružiti i dodatnu funkciju koja će se aktivirati duljim pritiskom, što vrijedi za home tipku i obje kapacitivne.
columns="4" size="medium"
Osobno mi se sviđa izgled sučelja jer su ikonice velike, vidljivo veće nego na npr. Noteu 4, koji između njih sadrži dosta praznog prostora. Samo sučelje je brzo i fluidno, bez bilo kakvih detalja koji bi mogli narušiti izvrstan ukupni dojam.
Za pregled fotografija tu je aplikacija Google photos, koja sadržaj može automatski sinkronizirati. Ova aplikacija je zadužena i za reprodukciju videa, s podrškom za prilično širok spektar codeca, uključujući DivX-e i H.264. No ipak, za one codece koji nisu podržani, najmudrije je instalirati alternativni video player.
Kamera
13 MP kamera je opremljena LED bljeskalicom, optičkom stabilizacijom i laserskim fokusom, a u stanju je snimati i 4K video. Softver kamere ne nudi puno opcija i ne može se reći da je sučelje intuitivno izvedeno. Izmjena načina snimanja odvija se putem gesti koje nisu najbolje riješene. Naime, osim što je potrebno više puta prstom prijeći preko zaslona kako bi softver prepoznao gestu, izbornik koji se u tom trenutku pojavi traje vrlo kratko pa je radnju potrebno ponavljati.
size="medium"
Dodatni problem uzrokuje i automatska rotacija sučelja zbog koje često nećete znati s koje će se strane izbornik pojaviti. Kreatori ovog sučelja stvar su dodatno zakomplicirali time što se izbornik pojavljuje u dvije varijante, jednoj s tekstom i drugom bez, tako da će vam općenito trebati više vremena da se uhodate u nešto što bi trebalo biti trivijalno.
Ponuđeno je pet načina snimanja: fotografija, video, panorama, usporena snimka i time-lapse. Svaki od ovih načina ima ograničene dodatne opcije. Tako fotografiranje ima samo mogućnost odabira HDR-a i uljepšavanja, kao i izbor veličine fotografije (12,4 MP s omjerom 4:3, 7,9 MP s omjerom 16:9 i 9,3 MP s omjerom 1:1:). Video snimanje nudi odabir veličine (720p, 1080p i 4K).
Svaka od ovih stavki ima mogućnost dodatne manipulacije timerom i bljeskalicom. OnePlus je ovdje ugradio i dodatnu mogućnost fokusiranja i fiksiranja fokusa na željenu točku i to na zanimljiv vizualni način.
Kvaliteta fotografija je izvrsna u općim okvirima, no ipak ne na razini koju nude najjači modeli na tržištu. Na danjem svjetlu situacija je prilično čista. Oštrina je na visokoj razini, količina detalja izvrsna, ali boje u pojedinim situacijama mogu ispasti prezasićene. Laserski autofokus u principu radi odlično, ali se kod snimanja videa ponekad zna malo pogubiti, naročito u noćnim uvjetima. Vrijeme između pritiska tipke i okidanja produžuje se kako pada osvijetljenost ambijenta, što je i logično. Rast šuma u ovim uvjetima je prihvatljiva.
Video kamera snima 720p, 1080p i 4K video, kao i već spomenutu usporenu i time-lapse snimku. Kvaliteta 1080p videa je na prilično visokoj razini i slobodno može stati uz bok onih kojima baca rukavicu u lice. Digresija je maloprije spomenuti autofokus koji se ponekad zna pogubiti, ali to nije razlog za brigu, niti će to baš svatko primijetiti.
Prednja 5 MP kamera će poslužiti za naslikavanje po društvenim mrežama, no ne nudi nikakve posebne mogućnosti osim “uljepšavanja”.
Primjeri fotografija i videa
columns="4"
Fotografije u punoj rezoluciji pogledajte ovdje.
1080p video dan:
1080p video dan:
[responsive_youtube uVfhf7O0CzE]
4K video dan:
[responsive_youtube t3-N7W22b2Q]
1080p video noć:
[responsive_youtube 0lHkFX4GnAk]
4K video noć
[responsive_youtube r8nGsX_O6S0]
720p usporeni video
[responsive_youtube jX_3Z7PjnKE]
Baterija
OnePlus 2 dolazi s baterijom obećavajućeg kapaciteta 3300 mAh, što će u svakodnevnoj upotrebi osigurati normalno korištenje tijekom dana. Dakle, ukoliko ne budete pretjerivali svakako možete očekivati da će vas baterija poslužiti od ujutro do navečer. Jedan takav scenarij ste mogli vidjeti u već objavljenom posebnom testu baterije, čije screnshotove donosimo i ovdje.
columns="4" size="medium"
Dakle, ovakve rezultate možete, ali ne morate postići, jer su navike i potrebe korisnika individualne prirode. Isto tako, ako pretjerate s igrama i streamanjem videa, očekujte da će se baterija potrošiti puno prije kraja dana.
Ono što ovdje nedostaje je brzo punjenje. Naime, upravo mogućnost bržeg punjenja baterije je jedna od stavki koju bi jedan top model, ili onaj koji im želi parirati, danas svakako trebao imati.
Što se tiče potrošnje u stand-by načinu (uključen WiFi), uređaj je preko noći (od 22:00 do 6:00) izgubio 8% kapaciteta.
Zaključak
OnePlus 2, ilitga ubojica flagshipa, kako mu tepaju njegovi tvorci, svoju ulogu je odigrao skoro pa u potpunosti. Ako netko nosi ovakav nadimak, od njega u najmanju ruku očekujete da se tako i ponaša: brutalno i da ne uzima zarobljenike, no je li to baš tako?
Osobno mi najviše smeta to što nema brzo punjenje jer sam u proteklih godinu dana navikao na svoj Note 4 kojeg u 20-ak minuta napunim do 50% kapaciteta. Druga stvar koja mi je prilično loše legla je nelogično izvedeno sučelje kamere. Zbog ovih detalja, OnePlus 2 možda i nije toliko brutalni ubojica, no dopuštam da su ovi nedostaci subjektivne prirode. Napominjem da kvaliteta fotografija i videa s ovim nema izravne veze.
Što se objektivnih mana tiče, možemo navesti nedostatak utora za memorijsku karticu, no kod ovog modela sa 64 GB prostora za pohranu, gunđanje po tom pitanju nema smisla. Jedino u slučaju da izaberete 16 GB model, tada biste mogili osjetiti ovu njegovu manu. Slabije responzivna home tipka je također objektivni nedostatak, no ovdje će vrijeme učiniti svoje i brzo ćete se prilagoditi.
OK, tužiteljstvo je reklo svoje, a sada je na redu obrana. OnePlus 2 za relativno malu svotu nudi zaista puno, kao npr. jedan od najjačih procesora na tržištu i najveću količinu radne memorije. Znam, procesor se grije, no s time osobno nisam imao problema, a razlog vjerojatno leži u underclockanju, tj. smanjivanju radnog takta. 4 GB RAM-a kao ultimativni trend je definitivno nešto protiv čega se nećete buniti, što u kombinaciji s procesorom osigurava zavidne performanse. Ovome svakako treba dodati brzo, oku ugodno i konzistentno sučelje.
Pohvalu treba uputiti i za metalni okvir zbog kojeg uređaj sada djeluje ljepše i skuplje, kao i za mogućnost izmjene stražnjeg poklopca, a ponuđeno je nekoliko raziličitih materijala i uzoraka (bambus, kevlar, itd.)
S obzirom da je OnePlus kupnju uređaja zakomplicirao sustavom pozivnica, ovo možemo navesti kao dodatnu manu, no zato se uređaj može kupiti posredno, kao što je slučaj s ovim modelom koji nam je stigao iz Honorbuya. Dakle, verzija s 4 GB RAM-a i 64 GB memorije košta 469 dolara, što i nije toliko skuplje od 399 eura (447 dolara), koliko iznosi službena cijena u EU. Na navedenu cijenu još je potrebno platiti troškove prijevoza od 39 dolara, tako da će vas uređaj ukupno koštati 508 dolara, što po trenutnom tečaju iznosi 3430,00 kuna.
Video recenzija
[responsive_youtube ZHCGVWw2BDY]
