Biznis Top teme

Tehnološka 2023.: Dinamična, ali i burna. Ovo su ključni događaji koji su ju obilježili

Iza nas je jedna prilično burna tehnološka godina. 2023. će biti upamćena kao godina u kojoj se u ovom sektoru odvilo mnoštvo zanimljivih događaja, kako na polju inovacija, tako i kad su u pitanju malo manje inovativni, a više događaji s negativnim prizvukom. No, krenimo redom.

Uzlet umjetne inteligencije

Na prvom mjestu svakako treba istaknuti uspon umjetne inteligencije i kompanija koje se na tom području međusobno natječu. ChatGPT je u samo nekoliko mjeseci postao globalno popularan iako smo vidjeli da nailazi na mnoge prepreke. Bez obzira na to što u svakodnevnom životu može biti od velike koristi, pokazao je mnoga ograničenja, čak i u plaćenoj verziji. U početku su mnogi prognozirali kako će za godinu dana ChatGPT sam generirati računalni kod za kompleksne aplikacije, no to se nije dogodilo. Čak suprotno očekivanjima, ovaj jezični model je pokazao i određeni stupanj regresije. Ipak, to ne znači da će OpenAI, vlasnik ovog alata stati. U pripremi su nova rješenja i implementacije na raznim poljima, ali dinamika će očito biti sporija od prvotnih prognoza.

Ne treba izostaviti ni Googleov Bard, izravnu konkurenciju ChatGPT-u. Isprva nije bio dostupan u Europskoj uniji zbog strogih regulacija, ali sada već možete uživati u njegovoj integraciji u velik dio Googleovih servisa. Tako vam Bard, primjerice, može sam sastaviti i e-mail te umjesto vas odraditi cijeli niz zadataka. S kolikom preciznošću, ovisit će o mnogim pravilima koja inače vrijede na području strojnog učenja. U prijevodu, što ga dulje koristite, bit će pametniji jer će prikupljati informacije i vaše obrasce ponašanja, na temelju kojih će stvoriti najbolji algoritam.

Potresi na društvenim mrežama

Najveći potres na društvenim mrežama ove je godine definitivno izazvao Elon Musk, nakon što je u listopadu prošle godine kupio Twitter za 43 milijarde dolara. Nakon preuzimanja, naprasno je uletio u upravu, sebe postavio za izvršnog direktora, otpustio solidan broj radnika i susreo se posljedicama svojih impulzivnih odluka. Twitter je čak morao platiti kaznu za neplaćanje najma za uredske prostorije, ali i odštete nezakonito otpuštenim zaposlenicama. Ubrzo se suočio s odljevom oglašivača, što je produbilo krizu i u velikoj mjeri smanjilo vrijednost kompanije. Najveći šamar upravo svojim korisnicima Musk je opalio promjenom imena Twittera u X, što je očito bila posljedica nekih njegovih trauma iz prošlosti. Koliko će još vremena proteći dok X „uđe u uho“, ostaje za vidjeti.

U najnovijem tantrumu u jednom TV intervjuu, Musk je čak oglašivačima jasno i glasno rekao „jebite se“, nakon što ga je novinar upitao o stanju s oglašavanjem na njegovoj platformi. Naime, htio je dati do znanja da su prijetnje preostalih oglašivača o odlasku zapravo ucjena, naglašavajući da se njega ne može ucijeniti novcem, kojeg očito ima na pretek.

Događanja na Twitteru iskoristio je Mark Zuckerberg, lansirajući doslovno kopiju ove platforme. Threads se nadovezuje na Instagram račun i može se koristiti na isti način kao Twitter. U početku je Threads doživio nezapamćen inicijalni rast registracija novih korisnika, da bi opće narodno veselje nedugo zatim polako splasnulo zbog presporog uvođenja osnovnih alata na koje su korisnici bili navikli na Twitteru.

Slično kao Googleov Bard, i Threads je morao pričekati lansiranje u EU, budući da je Meta nedavno platila kaznu od 1,2 milijarde dolara zbog kršenja pravila o postupanju s osobnim podacima korisnika.

Ovdje treba spomenuti i uzlet cijelog niza novih društvenim mreža kao što su Discord, Kbin, Mastodon i mnogi drugi, no za sada je njihov doseg ograničen i pitanje je hoće li se ijedna od njih probiti među najpopularnije. Tako sada dolazimo do retoričkog pitanja bliži li se kraj ere društvenih mreža, s obzirom na sve popularnije privatne grupe na raznim platformama za razmjenu poruka. Najpopularniji su svakako Telegram kanali, a sličnu značajku sada nudi i WhatsApp. Razlog za preseljenje mnogih korisnika društvenih mreža na privatne chat kanale leži u kontroli i regulaciji. U kanalima nema cenzure, barem ne onakve kakvoj svjedočimo na najvećim platformama. Istina, svaki kreator kanala određuje pravila i moderira ih u skladu s vlastitim pravilima, no to se ni izdaleka ne može usporediti s pravilima koja su prisiljene provoditi velike platforme.

Drugi razlog za prelazak na privatne kanale su reklame, kojima su društvene mreže danas preplavljene. Na Facebooku i Instagramu više niti ne možete razlikovati oglas od objava koje uistinu pratite, a slično se sada događa i na Twitteru. Razlog tome je sve veći utjecaj algoritama koji se masovno ugrađuju u feedove društvenih mreža.

TikTok više niti ne možemo nazvati društvenom mrežom u pravom smislu riječi, budući da većinu sadržaja plasiraju kreatori sadržaja koji jednog dana žele postati influenceri. Uostalom, isto vrijedi i za Instagram, koji je odavno postao platforma za samopromociju. Iako trenutno broji najviše korisnika na svijetu, sudbina TikToka na Zapadu je prilično neizvjesna. Haranga je krenula iz SAD-a, u svjetlu trgovinskog i tehnološkog rata protiv Kine, da bi uskoro naišla na slične prepreke i u Europskoj uniji. TikTok u zapadnoj hemisferi doslovno živi na posuđenom vremenu i samo je pitanje trenutka kad će u Americi biti zabranjen, a u EU bačen na koljena u birokratskom labiritnu.

Godina suludih EU regulativa i odluka

Nastavno na prethodni paragraf, ova će godina ostati upamćena i po donošenju Digitalnog akta i regulative o Gatekeeperima. Radi se o najnovijoj umotvorini EU birokrata, s namjerom da najveće digitalne platforme svrsta u posebnu skupinu, koja će opet biti pod posebnim nadzorom. Pored najvećih društvenih mreža, na popisu su i kompanije poput Googlea, Amazona i Applea. Google je dosad već u nekoliko navrata plaćao ogromne kazne EU regulatorima, a klasifikacija Gatekeeperi bi to u budućnosti trebala spriječiti. Međutim, problem s EU regulativama je sada došao do točke usijanja. Nakon idiotskog (nemam bolji izraz) zakona o kolačićima na web stranicama, uskoro očekujte još jedan pop-up prozorčić za klikanje prije nego pristupite sadržaju. Naime, Google početkom sljedeće godine uvodi obavezni odabir pristanaka na serviranje targetiranih oglasa, na koje možete ili ne morate pristati. Naravno, ne zato želi, već zato što ga EU na to tjera. Većinu za ovo nije briga, baš kao ni za kolačiće, no Europska unija se očito potrudila da dodatno zagorča život i medijima i čitateljima.

U svjetlu svega navedenog treba istaknuti i famozni GDPR, koji je zapravo i zaslužan za ovu situaciju. Spomenuta regulativa već godinama navodno koristi zaštiti podataka građana, no iz iskustva, čini se da proizvodi više štete nego koristi. Da bi cijela priča dobila ironičan ton, Europska unija je ove godine sklopila sporazum s SAD-om o transferu tih istih osobnih podataka građana američkim kompanijama poput Facebooka. Istina, sporazum je sklopljen na principu reciprociteta. I EU može koristiti podatke američkih građana, no od toga će malo tko s ove strane Atlantika imati koristi, budući da sve velike digitalne platforme imaju sjedište u Americi, što znači da će profitirati samo jedna strana, a reciprocitet će očito poslužiti kao smokvin list.

Ne treba zaboraviti da EU nema samo batinu, nego i ponešto mrkve. Vidjeli smo kako je operatere natjerala na svođenje cijena roaminga među državama članicama na razumne iznose, a i natjerala je Apple da u iPhone uvede USB-C. Bilo je tu još ponekih mrkvica, ali batina je daleko većeg kalibra.

Nastavak i zahuktavanje tehnološkog rata

Počelo je sporadičnim puškaranjem, a nastavilo se teškom artiljerijom. Tehnološki rat između SAD-a i Kine ulazi u petu godinu, a nedavno je u njega uvučena i Europska unija. Amerikanci su sa svog tržišta istjerali Huawei i ZTE, a sada pritisak vrše i na saveznike u EU. Velika Britanija, koja je u međuvremenu istupila iz EU, i Švedska su podlegle pritiscima Washingtona, a otpor još uvijek pruža Njemačka, kao najveće i ključno tržište. Pragmatični Nijemci jednostavno žele odgovore na pitanja tko će platiti puste milijarde eura za uklanjanje Huaweijeve opreme iz infrastrukture operatera. Isto tako i sami priznaju da se ne radi o sigurnosnom pitanju, već o političkom pritisku. Zelena ministrica koja je zatvorila nuklearne elektrane i vratila u pogon termoelektrane na ugljen, dok su joj istovremeno usput puna usta brige za okoliš, odgovara da operateri cijeli postupak moraju sami financirati. Hoće li se to zaista i dogoditi, još uvijek je nepoznanica.

Drugi „cringe“ Europske unije koja se našla u unakrsnoj vatri američkih i kineskih bojovnika je nedavno pokoravanje nizozemske tvrtke ASML naredbi iz Washingtona da ne prodaje EUV litografske strojeve kineski kompanijama. Radi se o iznimno skupim strojevima koji služe za proizvodnju čipova. Ne treba posebno naglašavati da je ASML najvrjednija europska tehnološka kompanija, te da najveće prihode bilježi upravo iz Kine, a ovakva odluka bi mogla imati katastrofalne posljedice po samu kompaniju. Ironično, nedavno je i sama predsjednica Europske Komisije Ursula von der Leyen ustvrdila kako EU ima veliki deficit u trgovinskoj razmjeni s Kinom. Da nije zabranjena prodaja ASML-ovih strojeva, možda bi bio manji, zar ne, Ursula? Uostalom, vidjeli smo da EU birokrati često izmišljaju gluposti, poput ograničenja snage usisavača, da bi sada izračunali da toliko forsirana i subvencionirana električna vozila troše struje kao cijelo kućanstvo. Najbolji biser je nedavno osigurala naša zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan, kad je najavila smanjenje zraka u vrećicama čipsa, da bi uskoro zbog toga bila ismijana i od strane samih kolega. Nego što ćemo s rupama punim zraka u Ementaleru, Biljana?

SAD su još prije pandemije započele program premještanja industrije čipova natrag na Zapad, subvencionirajući pritom kompanije poput Samsunga i TSMC-a u izgradnji njihovih tvornica na američkom tlu. Međutim, zbog prilično loše procjene, ispostavilo se da najveća takva investicija, onda TSMC-ova u Arizoni, koja je već „pojela“ preko 40 milijardi dolara, na koncu niti neće proizvoditi najnaprednije čipove, što je u startu bio cilj. Najnnapredniji čipovi će i dalje dolaziti s Tajvana, dok će u Arizonskoj pustinji s pogonskih traka silaziti daleko manje sofisticirani, s upitnim tržišnim potencijalom. Veliki problem je nedostatak novca, kojeg TSMC realno nema dovoljno, a američke vlasti ne ispunjavaju svoja obećanja o subvencijama, čak ni u obliku poreznog kredita. Drugi veliki problem je i nedostatak kvalificirane radne u SAD-u.

S druge strane Atlantika, američki Intel gradi tvornicu u Njemačkoj, zato jer se i EU želi prikazati velikim igračem u ovoj areni. Do sada je njemačka vlada Intelu već iskeširala preko 10 milijardi eura za poticaje, a pitanje je koliko je još sredstava došlo iz strukturnih fondova. Naime, s obzirom na trenutnu geopolitičku situaciju, EU želi do 2030. godine proizvoditi 20% svjetskih čipova. Tako je nastao EU Akt o čipovima, vrijedan 43 milijarde eura. Do zacrtanog cilja ostalo je još šest godina, tako da će ovo biti prilično zanimljiva utrka s vremenom.

Sankcije postaju kontraproduktivne

Kad govorimo o trgovinskom ratu, ova godina će ostati zapažena i po prvim protuudarima s kineske strane. Ova zemlja je najprije zabranila uvoz Micronovih čipova, američke kompanije koja u velikoj mjeri ovisi o kineskom tržištu, da bi ubrzo nakon toga

ograničila izvoz germanija i galija, čime je u neugodnu poziciju dovela sve zapadne proizvođače napredne elektronike.

Isto tako, Kineska vlada je nedavno donijela stratešku odluku o osnivanju posebno važne skupine proizvođača, u koju je uvrstila Huawei i SMIC. Potonji je, na iznenađenje mnogih zapadnih političara i promatrača uspio proizvesti 7-nanometarski čip za Huawei, bez pomoći zapadnih kompanija, a upravo sada se sprema za prelazak na 5nm tehnologiju. Iako je u startu bilo jasno da su sankcije kontraproduktivne, jer tako samo potiču sankcioniranu stranu na samostalnost, sada su zatečeni i analitičari koji su Kinezima „davali“ dok od tri do pet godina za ovakav skok u razvoju. Čini se da će ga na koncu ipak morati korigirati naniže. Kao kruna dolazi vijest da Huawei sljedeće godine izlazi na burzu, te da bi mogao postići tržišnu kapitalizaciju od 128 milijardi dolara, a to znači ogromni priljev sredstava putem IPO-a, koja će se usmjeriti u istraživanje razvoj i općenito nove investicije.

No ni ovdje nije kraj ovogodišnjim mukama po čipovima. Vijest od prije nekoliko dana o kineskim proizvođačima koji se okreću Maleziji i tamošnjim kapacitetima za sklapanje čipova, otvorila je cijeli niz novih pitanja, budući da bi upravo ta domena mogla postati sljedeća faza u tehnološkom ratu.

Satelitska komunikacija putem mobitela

Pored ovih napravica koje danas podrazumijevamo pod mobitel, smartfone ili kako vam drago, postoje i satelitski telefoni. Oni izgledaju malo drukčije, s povećim antenama, osjetno su skuplji, baš kao i njihovo korištenje, odnosno ugovor s operaterima koji nude uslugu.

Međutim, Apple je napravio revoluciju po ovom pitanju, budući da je u obični mobitel ugradio tehnologiju za jednosmjernu komunikaciju sa satelitom. Tako svojim iPhoneom u SAD i ponekim europskom državama možete poslati poziv u pomoć putem tekstualne poruke preko satelita. Usluga je namijenjena situacijama u nuždi, na području bez pokrivenosti zemaljskim signalom operatera.

Vidjevši kako to radi Apple, poslu je prionuo Samsung. Naime, nadolazeći Galaxy S24 Ultra bi također mogao podržavati satelitsku komunikaciju, ali do samog predstavljanja uređaja 17 siječnja, vjerojatno nećemo znati njezine specifikacije, odnosno hoće li biti dvosmjerna, ili jednosmjerna kao na iPhoneu.

Ipak, najveći napredak donose kineski proizvođač, prvenstveno Huawei. Nedavno predstavljeni modeli Mate 60 Pro i Mate 60 Pro+ donose dvosmjernu komunikaciju preko satelita pa čak i pozive. Ovom timu se pridružuje i Honor, a uskoro bi mogao i Xiaomi. Kod kineskih proizvođača je specifično da usluga radi isključivo na tamošnjem tržištu, i to u suradnji s njihovim operaterima i kineskim satelitima u orbiti. Da će ova usluga u neko dogledno vrijeme biti dostupna u Europi, malo je vjerojatno. Europa još jednom ostaje tehnološka zadnja rupa na svirali, budući da nema svog proizvođača mobitela te je ostavljena na milost i nemilost Appleu. Kao jedina nada da EU uhvati korak sa svijetom po ovom pitanju ostao je Samsung, no imajući u vidu sklonost i sposobnost Europske unije da si često puca u stopalo, ne bi čudilo da i ovo zakompliciraju nekom novom birokratskom regulativom.

Oporavak kriptovaluta

Dvije godine bear marketa mnogim investitorima i kripto entuzijastima su ostavile gorak okus u ustima. Od rekordnih 69.000 dolara u studenom 2021., Bitcoin se strmoglavio na nešto više od 15.000 godinu dana kasnije. Trebalo je proći još skoro godinu dana da se tržište počne oporavljati i sad smo ponovno na razini višoj od 40.000 dolara. Mnogi analitičari najavljuju parabolični rast vrijednosti Bitcoina, a posljedično tome i ostalih kriptovaluta u 2024. godini, no prisjetimo se da su sličnu priču pričali i prije dvije godine. Međutim, ono što ovom slučaju ipak daje nadu jest činjenica o nadolazećem Bitcoin Halvingu, koji se aktivira svake četiri godine, nakon čega slijedi strelovit rast vrijednosti. Isto tako u obzir treba uzeti i činjenicu da su središnje banke smanjile ili čak zaustavile rast kamatnih stopa, što je pozitivno utjecalo na sva tržišta kapitala. Naime, početkom 2022. godine Bitcoin se zbog velikog udjela trading botova usko povezao s S&P500 burzovnim indeksom, koji se u proljeće iste godine strmoglavio, upravo zbog rasta kamatnih stopa. Neki su pad cijene kripta tada tumačili „black swan“, tj. nepredvidivim događajem, no činjenica je da je do rasta kamatnih stopa moralo doći zbog galopirajuće inflacije. Podsjetimo, tijekom Covid pandemije FED i ECB su uvele pojam „helicopter money“, što u prijevodu znači tiskanje novca bez pokrića kako bi se za vrijeme lockdowna osigurala likvidnost, prvenstveno banaka, a posljedično tome i gospodarstva. Onaj tko je mislio da enormno povećanje novca u optjecaju neće uzrokovati inflaciju, očito nije živio u 80-ih u Jugoslaviji, kad su se dinari na beogradskom Topčideru štampali kao da sutra ne postoji. U svakom slučaju, dobra je vijest da se Bitcoin napokon „odlijepio“ od S&P500 indeksa i da sad neovisno kreira putanju.

Ako pretpostavimo da je inflacija napokon pod pod kontrolom, novog podizanja kamatnih stopa u dogledno vrijeme ne bi trebalo biti. Ovo implicira da će tržišta kapitala rasti ili barem biti stabilnija nego u protekle dvije godine. Posljedično tome, od kripto tržišta očekujemo isto, budući da su kriptovalute postale samo još jedan u nizu investicijskih instrumenata, s pozamašnom količinom špekulativnog trgovanja, čega je posljedica i njihova visoka volatilnost.

Industrija mobitela

 Na ovom području ne možemo reći da su postignuti značajniji napreci osim već spomenute implementacije satelitske komunikacije koja je u povojima. Ipak, znakovito je da se tržište oporavlja, tj. prodaja je nakon više uzastopnih godina pada ponovno počela rasti. Ovo proizvođačima ulijeva optimizam, što će za posljedicu vjerojatno imati uvođene novih tehnologija u narednom razdoblju, budući da će na raspolaganju biti više novca.

Jedan od značajnijih događaja u ovoj godini svakako je uvođenje USB-C utora u iPhone, što je posljedica EU regulative, a stari Lightning utor je napokon otišao u ropotarnicu povijesti.

Samsung je napokon uspio proizvesti savitljivi uređaj bez rupe u preklopnom mehanizmu, što Galaxy Z Fold 5 s potpuno novim šarkama stavlja na razinu iznad svih dosadašnjih. Možda sljedeće godine poradi i na formatu vanjskog zaslona, koji je ostao preuzak u usporedbi s onim što nudi konkurencija. Isto vrijedi i za debljinu uređaja u sklopljenom stanju. No i ta konkurencija vodi vlastitu zbunjujuću politiku. Xiaomi svoje preklopne mobitele prodaje isključivo u Kini, dok je Honor ove godine predstavio već tri modela, od kojih se niti jedan nije pojavio na našem tržištu. Huawei opet ima problem sa sankcijama i Googleovim aplikacijama pa vjerojatno se zato ni ne trudi previše da svoje objektivno najbolje preklopne mobitele ponovno ponudi na europskom tržištu.

Xiaomi je ove godine predstavio pregršt novih modela, od kojih se svakako ističu oni iz srednjeg cjenovnog ranga, s vjerojatno najboljim omjerom uloženog i dobivenog, primjerice Redmi Note 12 Pro. Tu je i serija Xiaomi 13, a za kinesko tržište je već predstavljen i 14. Ova godina će u Xiaomijevom svijetu ostati upamćena i po tome što je umirovio vrlo popularni MIUI, te ga zamijenio novim pod nazivom HyperOS, koji će zajedno s ostalim uređajima (pametnim satovima, tabletima, narukvicama itd.) činiti novi eko-sustav.

Velike nade polažemo i u Honor, koji bi, baš kao i Huawei, uskoro trebao izaći na burzu. Nekadašnji Huaweijev pod-brand, profilirao se kao respektabilan proizvođač pametnih telefona, s iznimno kvalitetnom ponudom na našem tržištu. Naravno, očekujemo da će ponudu proširiti i na preklopne uređaje, koji su također prisutni već nekoliko godina, no iz nekog razloga na europsko tržište ulaze sramežljivo.

 

 

Advertisement Advertisement